petrinja

Petrinjska šetnica, kružna je i poučno-rekreativna staza duga 6,6 kilometara. Dio šetnice koji vodi uzvodno nasipom uz rijeku Petrinjčicu do bolničkoga mosta naziva se Šetalište Josipa Kajetana Knežića. Tijekom dva i pol sata lagane šetnje, upoznat ćete se sa znamenitostima iz dalje i bliže prošlosti. Za obilazak šetnice valja pratiti žute oznake lista lipe srcolika oblika koji je prepoznatljiv vizualni simbol Petrinje kao maloga grada velikoga srca.

Kartu Petrinjske šetnice, za vaše mobilne i navigacijske uređaje, možete skinuti OVDJE! Otvorite ju u Google Earth aplikaciji.  

Petrinjčica izvire na Zrinskoj gori na visini od 560 m, a nakon 36 km toka ukroćena je 2 km dugim nasipom. U rijeci obitava 20 vrsta riba kao i nekoliko ugroženih i zaštićenih vrsta. Uređeni vodotok usporavaju slapovi dok nasip ukrašavaju drvoredi lipa i bagrema. Njezino porječje predstavlja raznoliki prirodni rezervat s nalazištima okamina iz razdoblja mezozoika. Sadašnji izgled korita Petrinjčice uređen je i dovršen tijekom 1907. godine.

Nalazite se kod četvrtog i posljednjeg mosta na šetnici nasipom uz Petrinjčicu. Ukoliko nastavite ravno, dolazite do bolnice dr. Ivo Pedišić u čijem se okruženju nalazi zgrada nekadašnje Vinogradarsko-voćarske škole iz 1893. godine. Neposredno uz bolnicu, podignuto je spomen-obilježje masovne grobnice u sjećanje na hrvatske branitelje Domovinskoga rata koji su stradali 16. rujna 1991. godine.

Najstarije petrinjsko groblje krasila je kapela svetoga Roka podignuta kao zavjet protiv kuge. Na mjestu drvene kapele iz davne 1696. godine podignuta je 1823. godine zidana postbarokna kapela. Mala građevina koja je bila spomenikom kulture A–kategorije srušena je 19. ožujka 1992. godine u vrijeme okupacije Petrinje. Gradnja nove kapelice započinje 2016. godine. U ljeto iste godine postavljeni su novi temelji te blagoslovljeni 16. kolovoza, na blagdan svetoga Roka.

Dana 16. rujna 1991. godine, neprijateljske vojne formacije u oružanom napadu zarobile su i razoružale 27 pripadnika MUP-a i ZNG-a Republike Hrvatske kod Vile Gavrilović. Vijest o nemilosrdnom zločinu i ubojstvu, donijeli su preživjeli branitelji koji su izbjegli smrt. Taj događaj ostao je zabilježen u povjesnici Petrinje kao dan velikih razaranja grada i teškoga ratnog zločina.

Na vinorodnoj uzvisini širi se pogled na selo Taborište i Hrastovačku goru. Stari Petrinjci bavili su se vinogradarstvom i podrumarstvom još u 18. stoljeću i ispjevali brojne pjesme od kojih je najpoznatija Vijala se bijela loza vinova. Današnji vinogradari Petrinjskoga vinogorja njeguju proizvodnju starih sorti kao što su petrinjska dišeća ranina bijela i petrinjski ovnek.

Kapelu svetoga Ilije podigla je obitelj Gavrilović kako bi ovaj svetac čuvao njihove vinograde od vremenskih nepogoda. Kapela je srušena tijekom ožujka 1992. godine u vrijeme okupacije Petrinje, a obnovljena je 2009. godine.

Proplanak sa stoljetnim hrastovim šumama lokalno je poznat kao Popova šuma, a idealno je odredište za opuštanje i odmor nakon duže šetnje. Tu je izgrađen jedan od mnogobrojnih petrinjskih izvora sa skulpturom jelenove glave.

Na istoimenom starom petrinjskom groblju, nalazi se kapela Presvetoga Trojstva. Prva poludrvena kapela izgrađena je 1710. godine, a 1832. godine zamijenjena je zidanom građevinom u postbaroknom stilu. Kapela koja je bila spomenikom kulture A–kategorije, srušena je 19. ožujka 1992. godine u vrijeme okupacije Petrinje. Kapela je obnovljena 2011. godine.

Izletište Pigik Petrinjci su nazvali po gospodarskoj manifestaciji Petrinjska izložba gastronomije i kulinarstva – PIGIK koja se održala 1965. i 1966. godine. Tijekom 19. st na ovoj lokaciji bila je gradska streljana na kojoj je vježbao i natjecao se i ban Josip Jelačić, zapovjednik I. banske pukovnije. U prvoj polovici 20. stoljeća u tadašnjem vinarskom podrumu ukopanom u zemlju, nalazila se ledana, a u drugoj polovici 20. st. Pigik je postao popularno petrinjsko izletište. Hotel Gavrilović izgrađen je 1987. godine i otvoren uoči Univerzijade ’87.,  a uništen u vrijeme Domovinskoga rata 1991. godine.

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, na uređenom vojnom kupalištu u blizini ušća Petrinjčice u Kupu, učenici petrinjskih škola učili su osnove plivanja. Prvo uređeno kupalište otvoreno je 1902. godine, a potom kao stalno gradsko kupalište 1921. godine. Današnja zgrada gradskoga kupališta izgrađena je 1942. godine. U sklopu akcije Zeleni cvijet 2013. godine, Gradsko kupalište proglašeno je najljepšim kupalištem na području Sisačko-moslavačke županije.

Šetalište je dobilo ime po Eduardu Generu (1912.-1997.), poznatom Petrinjcu koji je dao veliki doprinos u društvenom i kulturnom životu grada. Najviše je radio na promicanju petrinjske pjesme, običaja i zborskoga pjevanja.

Kapela sv. Ivana Nepomuka podignuta je 1801. godine. Bila je reprezentativni primjer klasicističke građevine i spomenik kulture i krasila je ovaj dio nasipa kraj mosta na Petrinjčici. U potpunosti je srušena u vrijeme okupacije Petrinje 1992. godine.

Na lokalitetu, nedaleko od ušća Petrinjčice u Kupu, 1592. godine utemeljena je nova Petrinja pod nazivom Yeni Hisar (Novi grad). Turski vojskovođa Hasan paša Predojević podigao je utvrdu 1592. godine. Kršćanska vojska prvi put osvaja petrinjsku utvrdu 10. kolovoza 1594. godine na blagdan sv. Lovre, zbog čega je ovaj svetac kasnije proglašen zaštitnikom grada Petrinje. Od 1595. godine utvrda ostaje trajno u kršćanskim rukama. Od tada je petrinjska tvrđava organizirana kao središte petrinjske kapetanije, koja se nalazi pod hrvatskom vlašću i postaje ključnom točkom obrane petrinjsko-sisačkoga Pokuplja.