Pjesme o Peckom jezeru

Ivan pl. Trnski
Prokletnik u Peckom jezeru*

*Pecko je jezero u prvoj Banskoj pukovniji na gori povrh sela Peckoga otprilike jedan sat hoda od Petrinje daleko; narod onuda, sbilja priča, da je u jezeru neki prokletnik, koji kad osjeti, da se tko kupa u jezeru, povuče smjeoca u vodu i okuje ga u zlatne negve (okovi, lanci).
Od Peckoga k sjeveru
U gorskome jezeru,
Odkle vidiš Klinac grad,
Kupao se pastir mlad,
Po jezeru pljeskao,
Dragu vodom prskao.

Jer na istoj glavici
Na zelenoj travici
Draga šila bieli bez,
Po njem vezla sitan vez,
Te će ruho imati,
U kom će se vjenčati.

Vezak vezla pomnjivo,
Pogledala kradljivo
Na miloga vojna svog.
Čuvao ga dobar Bog,
Ako ban ga prokleti
U jezeru osjeti!

Jerbo priča svjetina,
A morda je istina,
Da je neki bludnik ban
Na dnu vode noć i dan
Proklet u tom jezeru
Za veliku nevjeru.

Proklela ga banica,
Proklela ga granica,
Prokleo ga star i mlad;
Zlu je svakom bio rad;
A jezero ovo je
od plača mu gospoje.

I ban sbilja prokleti
lelijanje osjeti,
I na bieli zirne zrak,
Te pastirov sgrabi krak,
I š njim žurno umine
U jezera dubine.

A draga mu zaplakala,
Do jezera doskaka
I proklečke u taj čas
Zavapila u sav glas:
„Kleti bane za Boga
Daj mi moga dragoga“.

Ali vrieme otiče,
Jezero se ne miče.
Žalostan joj ovaj viek.
Samo joj je jedan liek:
U jezero skočila,
Nebi l’ smrti sdružila!

Već se draga davila
Proklet ban se pomila,
Na rukuh mu mokar sav
Mladi pastir živ i zdrav,
S nogu krasna junoše (snažne)
Zlatni lanci spadoše.

I dragu mu izvadi,
Na brieg drage posadi;
Veli starac biel ko snieg:
„Vjeru držite vieka sveg,
sila vjerne ljubavi
Ovaj put vas izbavi!“
Đuro Arnold
Priča s Peckoga jezera

Uz jezerce Pecko, tiho i duboko
Dvorac se bjelasa škrta bogatuna;
Taki rijetko vidi smrtno ljudsko oko,
Njim bi dičila se ista carska kruna.

Ali gazdu ipak kadgod brige more,
Na kom liče jednom blago ostat velje;
Njegvoj ženi davno već ne rude zore,
Njemu pak na glavi kose svagdan bjelje.

Jedinici kćerci treba naći muža,
dašto bogatuna – da ne troši v’jena (miraz);
Danas jošte cvati ko širaska ruža,
Ali sutra može puka bit joj sjena.

Na jezerca tiha suprotnome kraju
Koliba se zguri pod granatim dubom;
Kroz napukle daske već i zvijezde sjaju,
A vihor je sorit pr’jeti šakom grubom.

Ovdje ribar mladi poput pustinjaka
Kukavna života provodi si danke,
Pa od rane zore do večernjeg mraka
U jezerce baca svoje mreže tanke.

Al samoća bi mu čame bih puna
I zlovolje crne nepresušnim vrelom,
Da se svakog jutra kćerca bogatuna
Ne vozika tuda u svom čamcu b’jelom.

Kod kolibe staje, sa ribarom zbori
Svakog dana dulje, svakog časa vruće

Rekao bih skoro, da im srce mori
Neko uzajamno slađahno čeznuće.

Al bogatun reče jednog dana kćeri:
„Našo sam ti dušo imućnoga gosu,
On bi znao sutra doći da te vjeri,
Hoćeš li ga primit kao ruža rosu?“

Kćerci bogatuna zamagli se časom
Kao da u propast zirnula je crnu;
Al se odmah sabra pa svećanim glasom
Ko pri zaklinjanju ocu otpovrnu:

„Na samrti dobra majka šapnula mi,
da ne primim prosca meni nepoznata –
samo ljubav sv’jetli u života tami
a sve drugo mrkne bilo baš od zlata.“

„Znaš li ti za takvog?“
„Dašto“, kćerca lanu, „Onkraj na jezercu ribanjem se bavi …“
Licem bogatuna miške igrat stanu
Sada ko u gn’jevu, sada ko u stravi.

„Jesi l’ s uma sišla,“ ciknu, „d’jete drago,
Ubogoga da bi pošla za ribara?
Zar sam v’jeka c’jelog teko za to blago
pa sa silna zgrno do uvrh ambara?“

„Da sam na mu pomislio ikad,
Tobom da ću grudi jednoć kitit gladnu –
Ne, ne, pamti, na to ne ću pristat nikad,
Radije jezerca znao bih te na dnu!“

Stoga zbora kćerca časkom se ustobi,
Bilo joj ko kroza nj tek da kletve zvone;
Onda prema noćnoj muče jurne sobi
I na mekan ležaj kao mrva klone …
Već se ponoć bliži. Krajem sve baš spava,
Samo kćerci nisu oka snova stisli;
Logom još se vrze … sva joj gori glava
Od očajne borbe suprotnijeh misli.

Izbora li teška i odluke kobne:
Med majčinim svjetom i očevim hirom
Kad na svakoj strani crne sjene grobne
Straše svojih oči neprijaznim gvirom!

Sad se trže, skoči ko da umom šenu
I po škrinji svojoj prevrće od’jela …
Sada svadben – ruho eto na se djenu
I zakiti kosu v’jencem cv’jeća b’jela.
Sad se, gle, niz stube tiho, tiho spušta …
Na jezercu staje i u čamac sjeda …
Sad odmiče žurno bez šuma i šušta,
A prati je samo mjesečina bl’jeda.
Na jezerca sr’jedi gurnu na stran vesla.
„Na cilju sam, klikne. Ne trebam vas više!“
S vlastitoga glasa sva se eto stresla
Pa će, slušaj sada, zborit čuha tiše:

„Ovdje ću ugodit valjda svima – svima,
Majci, jerbo ne ću za nedraga poći,
Ocu, jer me voli znati tu na dnimna,
Dragom, jer će sjutra stalno za mnom doći …“

I sad ispravi se … strmoglavce baci
U jezerca tamna strahotnu dubinu …
Časkom šum … a onda tiho ko u raci

Mjesec pak od groze, gle za oblak minu.

Danas niti dvorca, nit kolibe ima,
Sve su davno duga razgrabila ljeta;
Ali priča udilj novi oblik prima,
Pa ko čarna ruža uv’jek dalje cvjeta.

Tako mi je starac iz okolnog sela
uz čašicu vina pripov’jedo milo:

Da i bogatunu pamet se je smela,
Kad je razabrao, što li sve se zbilo.
Zapalio dvorac … pokupio v’jeno …
Pa ga potopio brz u mahnitosti;
Onda se je nekud krišom na put djeno

Bog bi znao, gdje mu sada trunu kosti!
„A što bi s ribarom?“ prekinuh starinu
„Toga, reče, sinko, nikada ne doznah;
Bit će, da se i sam baci u dubinu,
Što života sreću proguta mu grozna.“

„Zato kad u jesen već opusti loza,
A jezercem pane laka magla siva
Njime se u čamcu b’jelom dvoje voza
I za razgovora strastveno cjeliva.“

Izvor: Ivan Rizmaul, Blagdan i svagdan petrinjski

Dodatne informacije

  • Turistička zajednica Grada Petrinje
    Trg dr.Franje Tuđmana 4
    Petrinja, Hrvatska
    Tel:385 (0)44 813 876; 815 431
    Fax:385(44) 813 746
    E mail
    kontakt@petrinjaturizam.hr
    www.petrinjaturizam.hr
    OIB: 20715459997
    IBAN: HR5424070001188013177
  • Grad Petrinja
    Ured gradonačelnika
    Tel./fax:385 44 515-200, 515-207
    www.petrinja.hr
  • Stručna služba grada
    Tel./fax:385 44 515-232
  • Radno vrijeme gradske upraveOd 7:30 do 15:30

Downloads

Raymond Queneau “STILSKE VJEŽBE”

24.05.2018   Raymond Queneau “STILSKE VJEŽBE” Uloge: Pero Kvrgić, Lela Margitić Režija: Tomislav Radić Prijevod i adaptacija: Tonko Maroević i Tomislav Radić Srijeda, 24. svibnja 2018. u 20.00 sati Velika dvorana...

Petrinjske legende i priče

26.05.2018 PROKLETNIK S PECKOG JEZERA Turistička zajednica Grada Petrinje organizira kulturnu manifestaciju Petrinjske legende i priče od 2012. godine. Svake godine istraži i uprizori drugačiju legendu ili povijesni događaj. Dosada su...

Prvenstvo Hrvatske u Motocrossu

27.05.2018 U organizaciji MCK Petrinja, na stazi Zelena dolina u Hrvatskom Čuntiću, održat će se Motocross utrka otvorenog prvenstva Hrvatske. Dođite u Zelenu Dolinu 27. svibnja, uživajte i bodrite najbolje hrvatske ali...

17°C

Djelomično oblačno
Upoznaj Petrinju

Dobro došli u Petrinju, mali grad velikog srca. Grad s osobito očuvanim prirodnim okružjem na obroncima Zrinske gore.