Povijest
Strateški značajan položaj Petrinje vjerojatno je bio uzrokom gotovo neprestane borbe na prostoru povijesne Banovine. Petrinja je promijenila prvobitnu lokaciju od srednjovjekovne utvrde koja se nalazila u podnožju Zrinske gore do pokupske ravnice.
Stara srednjovjekovna Petrinja o kojoj svjedoči prvi pisani trag iz 1240. godine, poveljom Bele IV. dobila je povlastice slobodnog kraljevskog grada. Nakon propasti stare Petrinje, 1592. godine Turci predvođeni Hasan pašom Predojevićem po nalogu iz Carigrada grade Yeni Hisar ili Novi grad, odnosno novu Petrinju s ciljem osvajanja dobro utvrđenog Siska.
Prošlost grada Petrinje i Banovine kao graničnog područja, ostavila je brojne tragove u spomeničkoj baštini. Od kulturne baštine pod zaštitom najznačajnija je gradska jezgra Petrinje, odnosno niz jednokatnih kuća i javnih građevina koji obrubljuju središnji gradski park, građenih u stilu kasnog baroka i klasicizma. Međutim, uslijed ratnih razaranja te potom neriješenih imovinsko-pravnih odnosa veći dio objekata u gradskoj jezgri zahtjeva kompletnu obnovu. Na današnjoj lokaciji grada, kontinuitet naseljenosti može se pratiti od 1592. godine, kada je na samom ušću Petrinjčice u Kupu izgrađena turska utvrda koja je srušena 1728. godine. Izvan tvrđave već u prvoj polovici 18. st. postoje predgrađa Kaverlin, Majdanci i Kaniža. Druga polovica 18. st., obilježena je gospodarskim poletom i razvojem što je utjecalo na procvat graditeljskih aktivnosti i izgradnju grada u razdoblju od 1788. do 1793. godine. U tom periodu formirane su glavne ulice grada kakav poznajemo danas sa prepoznatljivim primjerima barokne i klasicističke izgradnje.
Prvi spomen i razvoj srednjovjekovne ili Stare Petrinje (1240.-1591.)
Petrinja, stoljećima važno gospodarsko, prosvjetno i kulturno središte Banovine, a danas i cijele Sisačko-moslavačke županije, prema nekim povjesničarima postojalo je već u zadnjim stoljećima opstanka Rimskog Carstva (3. i 4. st. n.e.), a njezin naziv svoj korijen najvjerojatnije vuče ili od latinizirane grčke riječi petrus (kamen) ili pak po crkvi sv. Petra što se na tim prostorima nalazila još od vremena Sisačke biskupije.
Posebne razvojne okolnosti svrstale su Petrinju među rijetka europska naselja koja služe kao svojevrstan primjer prestanka postojanja već jednom aktivne urbane strukture na izvornoj lokaciji i njezina preseljenja sa starog na novi prostor. Stoga se u geografskom smislu prostorni hod Petrinje u prošlosti razlikuje od povijesno-prostornih iskustava obližnjeg Siska ili primjerice Karlovca, gdje je zadržan kontinuitet povijesnih pravaca kretanja, gdje aktivna urbana masa nije varirala pa je takvo stanje obilježilo njihovu trajnost i stalnost opstojanja u određenom već zadanom lokacijskom prostoru. Na izvornoj i prvoj lokaciji u neposrednoj blizini današnjeg naselja Jabukovca.
Stara srednjovjekovna Petrinja već je 1240. godine bila poznato i dobro naseljeno mjesto, koje je slavonski herceg Koloman iste godine udijelio povlastice slične onima što ih tada dobivaju i ostali slobodni kraljevski gradovi. Međutim, nakon pada Bosne 1463. godine uslijed osmanlijskih prodora i pustošenja, ponajprije u rubnim dijelovima Habsburške Monarhije, mnoge utvrde i stari gradovi, među kojima je bila i Stara Petrinja, bili su razoreni i napušteni.
Razdoblje od I. do konca II. Svjetskog rata (1914.-1945.) i Nove Jugoslavije (1945.-1991.)
Poslije propasti Austro-Ugarske Monarhije (1918.) i stvaranja nove države Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslavije, Petrinja od 1924. godine pripada Karlovačkoj oblasti, a od 1929. Savskoj Banovini. U gradu je djelovalo više dobrotvornih, kulturno-prosvjetnih i vjerskih društava, kao npr. Gospojinsko društvo Dobrotvor od 1904. godine, Ženska udruga za promicanje kućne industrije od 1908. god., Hrvatska žena od 1921. god., Seljačka sloga od 1922. god., Društvo Hrvatica „Katarine grofice Zrinske“ od 1929. god., Klub prijatelja Engleske od 1934. god., Društvo prijatelja Francuske „Cercle Francais“ od 1924. god. i dr.
Petrinja je još od 19. stoljeća zapažena po svojim mnogobrojnim sportskim društvima. Osim Streljačkog društva utemeljenog 1816. god. tu djeluje Sklizalačko društvo utemeljeno 1881. god., Biciklističko društvo 1891. god., Hrvatski sokol 1906. god., Srpski sokol 1907. god., Nogometni klub Slaven 1910. god., Hrvatski nogometni klub Jelačić 1913. god., Hrvatsko planinarsko društvo Zrin 1922. god., Kuglaški klub Jelačić 1932. god. i sl.
Prema popisu stanovništva iz 1930. godine Petrinja ima 6137 žitelja. Tijekom i neposredno poslije Drugog svjetskog rata i Petrinja proživljava sve strahote koje rat sa sobom donosi. Unatoč tome što se podosta petrinjskih Hrvata priključuje antifašističkom pokretu 1914.-1945., nestankom Nezavisne države Hrvatske (1945.) i obnovom Druge Jugoslavije, veći dio petrinjskih Hrvata od novih vlasti je progonjen i u mnogočemu sveden na narod drugog reda. Početkom 1963. godine donesen je Statut općine Petrinja u kojem su obuhvaćena 22 sela i naselja. Godine 1981. proveden je popis stanovništva po kojem je općina Petrinja imala 33.570 stanovnika.
U progonstvu (1991.-1995.) i povratak na svoja ognjišta
Početkom 1990. godine u Petrinji počinje osnivanje prvih političkih stranaka i početak novog političkog uređenja i demokracije. Prvi nemiri počeli su 28. rujna 1990. kada je grupa naoružanih Srba pozivala na ustanak. Agresija na Banovinu počela je u ljeto 1991. godine. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obišao je 25. kolovoza 1991. godine Petrinju i bojište u Peckom. Politički nemiri trajali su do 2. rujna 1991. kada je izveden prvi tenkovski napad na samo središte grada. Od tada pa do 21. rujna vodile su se borbe za Petrinju koja je toga dana pala. Nakon 21. rujna 1991. godine Petrinjci se nalaze u progonstvu, a grad se i dalje razara.