Kulturne rute
Petrinja i okolica nude velik broj tematskih ruta koje su atraktivne s povijesnog, kulturnog i društvenog aspekta te pružaju nezaboravan doživljaj svojim gostima.
INTERMEZZO NAPOLEONOVE VOJSKE U PETRINJI
U Petrinji su se tijekom povijesti izmjenjivale razne vojske među kojima je bila i Napoleonova vojska koja je krajem studenog 1809. ušla u grad te u njemu uspostavlja dobre odnose s građanima. Generalom cijele Ilirije Napoleon proglašava slavnog maršala Marmonta koji dolazi u Petrinju u ljeto 1810. godine. Intermezzo francuske vladavine ostavio je traga u životu građana, a pogotovo posađene grandiozne lipe ilirke u jednom od najljepših i najstarijih parkova na ovim prostorima.
Opis:
Obilazak stare gradske jezgre, Strossmayerovog šetališta, Gradske vijećnice, Prve hrvatske tvornice salame, prema spomeniku Stjepana Radića, preko Trga Narodnih učitelja do lončarsko – keramičarske radionice u Gajevoj ulici. Potom obilazak nastavljamo prema staroj zgradi Generalije i Hrvatskom domu do početne točke Petrinjske šetnice uz rijeku Petrinjčicu.
U Petrinji su se tijekom povijesti izmjenjivale razne vojske među kojima je bila i Napoleonova vojska koja je krajem studenog 1809. ušla u grad te u njemu uspostavlja dobre odnose s građanima. Generalom cijele Ilirije Napoleon proglašava slavnog maršala Marmonta koji dolazi u Petrinju u ljeto 1810. godine. Intermezzo francuske vladavine ostavio je traga u životu građana, a pogotovo posađene grandiozne lipe ilirke u jednom od najljepših i najstarijih parkova na ovim prostorima.
Opis:
Obilazak stare gradske jezgre, Strossmayerovog šetališta, Gradske vijećnice, Prve hrvatske tvornice salame, prema spomeniku Stjepana Radića, preko Trga Narodnih učitelja do lončarsko – keramičarske radionice u Gajevoj ulici. Potom obilazak nastavljamo prema staroj zgradi Generalije i Hrvatskom domu do početne točke Petrinjske šetnice uz rijeku Petrinjčicu.
NA GRANICI CARSTVA – YENI HISAR
Stara srednjovjekovna Petrinja ležala je na području današnjeg sela Jabukovac 1240. godine i bila je već poznato i naseljeno mjesto kojoj je slavonski herceg Koloman dodijelio privilegije slobodnog kraljevskog grada. Ove povlastice kasnije su višekratno potvrđivane, prvo od hrvatsko-ugarskog vladara Bele IV. (1242.), potom od Stjepana V. (1271.) i Ladislava (1274.). Borbe Hrvata s Turcima za Petrinju vodile su se od 1592. – 1595. g kada je turski vojskovođa Hasan paša Predojević u proljeće 1592. izgradio utvrdu na ušću Petrinjčice u Kupu (Yeni Hisar – Novi grad) s ciljem osvajanja strateški značajnog grada Siska. Kršćanska vojska austrijskih zemalja i vojska hrvatskog bana prvi put osvaja ovu utvrdu 10. kolovoza 1594. na blagdan sv. Lovre, a konačna pobjeda Hrvata bila je u jesen 1595. Petrinja postaje Vojni komunitet 1777. Od 1618. do 1750. Petrinja je sastavni dio Varaždinskog Generalata, a od 1753. ponovo je uključena u Bansku krajinu i nedugo potom postaje središnje mjesto Banovine. Određena je za sjedište stožera II. Banske pukovnije, a 1773. hrvatska kraljica i austrijska carica Marija Terezija dodjeljuje joj cehovske privilegije, a 1777. Petrinja dobiva položaj povlaštenog krajiškog grada tzv. Vojnog komuniteta.
Opis:
Zagreb (Arheološki muzej – uvodni dio o načinima ratovanja i oružju), Petrinja (povijesna interpretacija, obilazak Strossmayerovog šetališta i okolnih povijesnih zgrada), selo Jabukovac (stara lokacija Petrinje), selo Dragotinci uz mogućnost vožnje zaprežnim kolima i upoznavanje s običajima kraja, seosko imanje Korablja Tišinić u selu Taborište (ručak) odlazak u Sisak (obilazak utvrde i razgled rekonstrukcije čuvene bitke kod Siska 1593.g. sa taktikama i načinima ratovanja).
Stara srednjovjekovna Petrinja ležala je na području današnjeg sela Jabukovac 1240. godine i bila je već poznato i naseljeno mjesto kojoj je slavonski herceg Koloman dodijelio privilegije slobodnog kraljevskog grada. Ove povlastice kasnije su višekratno potvrđivane, prvo od hrvatsko-ugarskog vladara Bele IV. (1242.), potom od Stjepana V. (1271.) i Ladislava (1274.). Borbe Hrvata s Turcima za Petrinju vodile su se od 1592. – 1595. g kada je turski vojskovođa Hasan paša Predojević u proljeće 1592. izgradio utvrdu na ušću Petrinjčice u Kupu (Yeni Hisar – Novi grad) s ciljem osvajanja strateški značajnog grada Siska. Kršćanska vojska austrijskih zemalja i vojska hrvatskog bana prvi put osvaja ovu utvrdu 10. kolovoza 1594. na blagdan sv. Lovre, a konačna pobjeda Hrvata bila je u jesen 1595. Petrinja postaje Vojni komunitet 1777. Od 1618. do 1750. Petrinja je sastavni dio Varaždinskog Generalata, a od 1753. ponovo je uključena u Bansku krajinu i nedugo potom postaje središnje mjesto Banovine. Određena je za sjedište stožera II. Banske pukovnije, a 1773. hrvatska kraljica i austrijska carica Marija Terezija dodjeljuje joj cehovske privilegije, a 1777. Petrinja dobiva položaj povlaštenog krajiškog grada tzv. Vojnog komuniteta.
Opis:
Zagreb (Arheološki muzej – uvodni dio o načinima ratovanja i oružju), Petrinja (povijesna interpretacija, obilazak Strossmayerovog šetališta i okolnih povijesnih zgrada), selo Jabukovac (stara lokacija Petrinje), selo Dragotinci uz mogućnost vožnje zaprežnim kolima i upoznavanje s običajima kraja, seosko imanje Korablja Tišinić u selu Taborište (ručak) odlazak u Sisak (obilazak utvrde i razgled rekonstrukcije čuvene bitke kod Siska 1593.g. sa taktikama i načinima ratovanja).
UTVRDE KROZ LEGENDE i PREDAJE
Za srednjovjekovne gradove-utvrde vežu se mnoge legende i predaje koje još uvijek žive u narodu. Tradicija pričanja priča o nastanku i porijeklu vlastitog naroda i njihove povijesti očuvala se do danas. Često je puta usmena predaja bila jedini način da povijest vlastite grupe ne padne u zaborav, predajući je prilikom obreda inicijacije mlađim naraštajima, koji su je dalje prenosili svojim potomcima. U oklici Petrinje i danas žive legende o Cvijeti Brestovskoj, Peckom jezeru, strašnoj noći na Klinac gradu i o lijepoj Kati i lađarima na Kupi. Na Banovini su često građene utvrde na uzvisinama zbog lakše obrane. Za takvu grad-utvrdu bila je značajna glavna kula ili branič kula, a redovito je imala naprave za obranu i strijelnice, kruništa sa zupcima koji su davali zaštitu strijelcu, obrambene trijemove i doksate.
Opis:
Utvrda Hrastovica (stari obrambeni srednjovjekovni grad s dvije utvrde, crkvom i samostanom, dio niza banskih utvrda; spominje se u 1326., a u 15. st. glavna je strateška obrambena točka južno od Zagreba, odnosno najvažnija utvrda Banske krajine), Čuntić grad (Hrvatski Čuntić; kulu je 1551. godine sagradio Zagrebački kaptol, podignuta na uzvisini služila je kao stražarnica na putu koji povezuje Pokuplje s dolinom Une, kružnog je tlocrta; napuštena je krajem 16. st.), Klinac grad (Klinac; utvrđeni grad 8 km južno od Petrinje je manji peterokutni jednokatni renesansni kaštel čiji su zidovi kule sačuvani gotovo do svoje izvorne visine, pripada sklopu kaptolskih utvrda).
Za srednjovjekovne gradove-utvrde vežu se mnoge legende i predaje koje još uvijek žive u narodu. Tradicija pričanja priča o nastanku i porijeklu vlastitog naroda i njihove povijesti očuvala se do danas. Često je puta usmena predaja bila jedini način da povijest vlastite grupe ne padne u zaborav, predajući je prilikom obreda inicijacije mlađim naraštajima, koji su je dalje prenosili svojim potomcima. U oklici Petrinje i danas žive legende o Cvijeti Brestovskoj, Peckom jezeru, strašnoj noći na Klinac gradu i o lijepoj Kati i lađarima na Kupi. Na Banovini su često građene utvrde na uzvisinama zbog lakše obrane. Za takvu grad-utvrdu bila je značajna glavna kula ili branič kula, a redovito je imala naprave za obranu i strijelnice, kruništa sa zupcima koji su davali zaštitu strijelcu, obrambene trijemove i doksate.
Opis:
Utvrda Hrastovica (stari obrambeni srednjovjekovni grad s dvije utvrde, crkvom i samostanom, dio niza banskih utvrda; spominje se u 1326., a u 15. st. glavna je strateška obrambena točka južno od Zagreba, odnosno najvažnija utvrda Banske krajine), Čuntić grad (Hrvatski Čuntić; kulu je 1551. godine sagradio Zagrebački kaptol, podignuta na uzvisini služila je kao stražarnica na putu koji povezuje Pokuplje s dolinom Une, kružnog je tlocrta; napuštena je krajem 16. st.), Klinac grad (Klinac; utvrđeni grad 8 km južno od Petrinje je manji peterokutni jednokatni renesansni kaštel čiji su zidovi kule sačuvani gotovo do svoje izvorne visine, pripada sklopu kaptolskih utvrda).
TEMPLARI U GORAMA
Temeljna uloga templara bila je osigurati nesmetan prolaz hodočasnika u Svetu Zemlju te izgradnja sigurnih odmorišta za hodočasnike. Osnovani su početkom 12. stoljeća u Francuskoj kao vojnički red, a za svoje postupke bili su odgovorni isključivo papi. Jedna od njihovih glavnih djelatnosti bilo je bankarstvo, pa su uskoro postali moćniji od francuskog kraljevstva. Početkom 13. stoljeća francuski templari su prognani te utočiste nalaze, između ostalog, i u Hrvatskoj. Templari su i u Hrvatskoj bili vrlo moćni. U jednom trenutku posjedovali su dvije trećine današnjeg teritorija Hrvatske. Jedno od njihovih hrvatskih središta bila su Gora, tada visoko civiliziranog prostora na glavnom prometnom pravcu cesta iz Mađarske, Slavonije, Siska i Topuskog prema moru. Templari perceptorata Gora izgradili su i morsku luku Senj.
Opis:
Posjeta samostanu i crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gorama, najstarijem srednjovjekovnom sakralnom lokalitetu na području Banovine. Arheološka su istraživanja potvrdila da je na mjestu templarske crkve bila romanička crkva koja je datirana u 12. stoljeće, prije dolaska templara na ovo područje. Na mjestu starije crkve templari grade novu crkvu u ranogotičkom stilu i jedini je primjer templarske ranogotičke crkve na ovim prostorima.
Temeljna uloga templara bila je osigurati nesmetan prolaz hodočasnika u Svetu Zemlju te izgradnja sigurnih odmorišta za hodočasnike. Osnovani su početkom 12. stoljeća u Francuskoj kao vojnički red, a za svoje postupke bili su odgovorni isključivo papi. Jedna od njihovih glavnih djelatnosti bilo je bankarstvo, pa su uskoro postali moćniji od francuskog kraljevstva. Početkom 13. stoljeća francuski templari su prognani te utočiste nalaze, između ostalog, i u Hrvatskoj. Templari su i u Hrvatskoj bili vrlo moćni. U jednom trenutku posjedovali su dvije trećine današnjeg teritorija Hrvatske. Jedno od njihovih hrvatskih središta bila su Gora, tada visoko civiliziranog prostora na glavnom prometnom pravcu cesta iz Mađarske, Slavonije, Siska i Topuskog prema moru. Templari perceptorata Gora izgradili su i morsku luku Senj.
Opis:
Posjeta samostanu i crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gorama, najstarijem srednjovjekovnom sakralnom lokalitetu na području Banovine. Arheološka su istraživanja potvrdila da je na mjestu templarske crkve bila romanička crkva koja je datirana u 12. stoljeće, prije dolaska templara na ovo područje. Na mjestu starije crkve templari grade novu crkvu u ranogotičkom stilu i jedini je primjer templarske ranogotičke crkve na ovim prostorima.
BANOVINA 90-ih, OD SUMRAKA DO SVITANJA
Područje grada Petrinje bilo je okupirano tijekom Domovinskog rata od 21. rujna 1991. do 6. kolovoza 1995. kada su uz ljudske žrtve stradale i brojne kulturno – povijesne znamenitosti. Ratno iskustvo ostavilo je bolan trag na stanovništvu koje se godinama oporavljalo od stradavanja. Ova ruta vodi kroz najznačajnije lokacije koje pričaju o tragičnim sudbinama i junaštvu hrvatskih branitelja i civila.
Opis:
Petrinja (Trg hrvatskih branitelja, Strossmayerovo šetalište, spomenik Grom na Senjaku, spomen područje masovnih grobnica), Farkašić (opis jedne od najznačajnijih bitaka na području Petrinje), Mošćenica (kod Finela crta bojišnice, kapela sv. Jakova), Hrvatska Kostajnica (spomenik Gordanu Ledereru), Kostrići („najtužnije selo u Hrvatskoj“, mjesto pokolja hrvatskog stanovništva).
Područje grada Petrinje bilo je okupirano tijekom Domovinskog rata od 21. rujna 1991. do 6. kolovoza 1995. kada su uz ljudske žrtve stradale i brojne kulturno – povijesne znamenitosti. Ratno iskustvo ostavilo je bolan trag na stanovništvu koje se godinama oporavljalo od stradavanja. Ova ruta vodi kroz najznačajnije lokacije koje pričaju o tragičnim sudbinama i junaštvu hrvatskih branitelja i civila.
Opis:
Petrinja (Trg hrvatskih branitelja, Strossmayerovo šetalište, spomenik Grom na Senjaku, spomen područje masovnih grobnica), Farkašić (opis jedne od najznačajnijih bitaka na području Petrinje), Mošćenica (kod Finela crta bojišnice, kapela sv. Jakova), Hrvatska Kostajnica (spomenik Gordanu Ledereru), Kostrići („najtužnije selo u Hrvatskoj“, mjesto pokolja hrvatskog stanovništva).
PUTOVANJE MITSKOG JUNAKA – ŠUMSKA INICIJACIJA
Mitovi starih Slavena pokušavali su objasniti odnos dobra i zla te prirodne pojave koje su snažno utjecale na život ondašnjeg čovjeka. Kiša i oluja, smjenjivanje godišnjih doba,rast usjeva, briga za domaće životinje, rođenje i smrt imali su svoja personificirana božanstva. Okolica Petrinje svojim mitskim krajobrazom bogatim šumama, rijekama i planinama idealna je pozornica za nezaboravnu avanturu u kojoj će obitelji i parovi proći kroz kozmički krug 4 elementa (vatra, voda, zemlja i zrak), različite izazove, prepreke i zajedničkim snagama pronaći „pravi put partnerstva“. Učit će različite vještine kako bi preživjeli u divljini poput mitskih junaka. Na tom mitskom putovanju bolje će upoznati sebe, riješiti se slabosti i strahova, ojačati svoju povezanost i zajedništvo i dobro se zabaviti. Edukativni karakter ovog putovanja uključuje osnove slavenske mitologije i osnove preživljavanja u prirodi te poznavanja jestivog i ljekovitog bilja.
Opis:
Petrinja – pripreme i upute u Strossmayerovom šetalištu, vožnja do obronaka Zrinske gore gdje slijedi cijeli niz aktivnosti i sadržaja avanturističko terapeutskog karaktera (potraga za izvorskom vodom, rituali s vodom; paljenje vatre u timu; oblikovanje elementa zemlje i kreiranje različitih uporabnih predmeta; element zrak – poruke drveta života; osnove praćenja i prepoznavanja tragova; postavljanje kampa; izrada improviziranih skloništa; priprema obroka; element vatre – paljenje logorske vatre; slušanje priča iz slavenske mitologije; noćna šetnja kroz šumu uz završni dio ‘biti sam sa sobom’, element zrak – orijentacija putem zvijezda; orijentacija uz pomoć topografske karte; noćenje u skloništu koje su sami izgradili), uključeni obroci i maštoviti i inovatini paket „za preživljavanje“ s prigodnim ćupićem-stuckom za vodu kao suvenirom i spomen fotografijom na ovu avanturu.
Mitovi starih Slavena pokušavali su objasniti odnos dobra i zla te prirodne pojave koje su snažno utjecale na život ondašnjeg čovjeka. Kiša i oluja, smjenjivanje godišnjih doba,rast usjeva, briga za domaće životinje, rođenje i smrt imali su svoja personificirana božanstva. Okolica Petrinje svojim mitskim krajobrazom bogatim šumama, rijekama i planinama idealna je pozornica za nezaboravnu avanturu u kojoj će obitelji i parovi proći kroz kozmički krug 4 elementa (vatra, voda, zemlja i zrak), različite izazove, prepreke i zajedničkim snagama pronaći „pravi put partnerstva“. Učit će različite vještine kako bi preživjeli u divljini poput mitskih junaka. Na tom mitskom putovanju bolje će upoznati sebe, riješiti se slabosti i strahova, ojačati svoju povezanost i zajedništvo i dobro se zabaviti. Edukativni karakter ovog putovanja uključuje osnove slavenske mitologije i osnove preživljavanja u prirodi te poznavanja jestivog i ljekovitog bilja.
Opis:
Petrinja – pripreme i upute u Strossmayerovom šetalištu, vožnja do obronaka Zrinske gore gdje slijedi cijeli niz aktivnosti i sadržaja avanturističko terapeutskog karaktera (potraga za izvorskom vodom, rituali s vodom; paljenje vatre u timu; oblikovanje elementa zemlje i kreiranje različitih uporabnih predmeta; element zrak – poruke drveta života; osnove praćenja i prepoznavanja tragova; postavljanje kampa; izrada improviziranih skloništa; priprema obroka; element vatre – paljenje logorske vatre; slušanje priča iz slavenske mitologije; noćna šetnja kroz šumu uz završni dio ‘biti sam sa sobom’, element zrak – orijentacija putem zvijezda; orijentacija uz pomoć topografske karte; noćenje u skloništu koje su sami izgradili), uključeni obroci i maštoviti i inovatini paket „za preživljavanje“ s prigodnim ćupićem-stuckom za vodu kao suvenirom i spomen fotografijom na ovu avanturu.
PRIČE S LONČARSKOG OGNJIŠTA
Lončarski obrt u Petrinji postojao je već u 18. stoljeću, a prvi lončari došli su iz Češke.
Svoj procvat, lončarski obrt doživio je sredinom 19. stoljeća kada je u Petrinji bilo oko 100 obrtnika. Današnju Gajevu ulicu nekada su nazivali Lončarskom jer se gotovo svaka kuća bavila lončarskom proizvodnjom, a stanovnike ulice i danas zovu „Topari“ (po topfn, njemački – lonac). Lončarstvo se dobro razvijalo zahvaljujući kvalitetnoj i nadaleko poznatoj petrinjskoj glini s kojom se opskrbljivala Akademija i Škola primijenjene umjetnosti u Zagrebu. S petrinjskom glinom radila je poznata kiparica Mila Wood. Izradila je spomenik Stjepana Radića, koji se pekao u radionici Šandora Stanešića, a kasnije je izliven u bronci i postavljen na istoimenom trg u Petrinji. Valja spomenuti i stucku, autohtoni suvenir i jedan od petrinjskih simbola koja se nekad koristila za nošenje vode i mlijeka kada se išlo raditi u polje jer je dugo zadržavala željenu temperaturu pića, a također je lončarski proizvod.
Opis:
Lončarsko – keramičarska radionica u Petrinji (demonstracija proizvodnje stucke na lončarskom kolu, upoznavanje sa vrstama lončarskih posuda i načinom njihova korištenja te kušanje hrane pripremljene i čuvane u tim posudama prema tradicijskim receptima, upoznavanje sa izradom lončarskih glazbenih tradicijskih instrumenata kao što je „okarina“ili popularna „tičica“ i „prda“, interakitvno uključivanje polaznika ture, gosti dobivaju malu stucku kao suvenir), posjeta Trga Stjepana Radića gdje se nalazi brončani spomenik Stjepanu Radiću, koji je prvotno oblikovan u glini u petrinjskoj lončarskoj radionici. Odlazak u Taborište u Korablju Tišinić (ručak iz keramičkih posuda).
Lončarski obrt u Petrinji postojao je već u 18. stoljeću, a prvi lončari došli su iz Češke.
Svoj procvat, lončarski obrt doživio je sredinom 19. stoljeća kada je u Petrinji bilo oko 100 obrtnika. Današnju Gajevu ulicu nekada su nazivali Lončarskom jer se gotovo svaka kuća bavila lončarskom proizvodnjom, a stanovnike ulice i danas zovu „Topari“ (po topfn, njemački – lonac). Lončarstvo se dobro razvijalo zahvaljujući kvalitetnoj i nadaleko poznatoj petrinjskoj glini s kojom se opskrbljivala Akademija i Škola primijenjene umjetnosti u Zagrebu. S petrinjskom glinom radila je poznata kiparica Mila Wood. Izradila je spomenik Stjepana Radića, koji se pekao u radionici Šandora Stanešića, a kasnije je izliven u bronci i postavljen na istoimenom trg u Petrinji. Valja spomenuti i stucku, autohtoni suvenir i jedan od petrinjskih simbola koja se nekad koristila za nošenje vode i mlijeka kada se išlo raditi u polje jer je dugo zadržavala željenu temperaturu pića, a također je lončarski proizvod.
Opis:
Lončarsko – keramičarska radionica u Petrinji (demonstracija proizvodnje stucke na lončarskom kolu, upoznavanje sa vrstama lončarskih posuda i načinom njihova korištenja te kušanje hrane pripremljene i čuvane u tim posudama prema tradicijskim receptima, upoznavanje sa izradom lončarskih glazbenih tradicijskih instrumenata kao što je „okarina“ili popularna „tičica“ i „prda“, interakitvno uključivanje polaznika ture, gosti dobivaju malu stucku kao suvenir), posjeta Trga Stjepana Radića gdje se nalazi brončani spomenik Stjepanu Radiću, koji je prvotno oblikovan u glini u petrinjskoj lončarskoj radionici. Odlazak u Taborište u Korablju Tišinić (ručak iz keramičkih posuda).
istražite Petrinju!
mali grad velikog srca!